NAUČNA DIJASPORA (39):
Mr Vladimir Nedović
BIOLOŠKA EVOLUCIJA RAČUNARA
Računarski vid podrazumijeva simuliranje funkcija koje očni vid i mozak koriste kad analiziraju i interpretiraju slike koje dopiru do očiju. Pretvaranje tih funkcija u programski jezik razumljiv računaru, kako bi ih računar koristio za automatsku analizu slika, čini srž njegove struke
Vladimir Nedović (Kotor, 1979) kao lučonoša završava OŠ “Savo Ilić” i Gimnaziju Kotor. Nakon godine dana provedene na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, početkom 2000. godine odlazi za SAD. Na Florida Atlantik univerzitetu 2004. godine završava osnovne studije iz informatike (kompjuterskih nauka). Od mnogih ponuda za nastavak studija bira Univerzitet u Amsterdamu, na kojem 2006. godine magistrira iz oblasti vještačke inteligencije, sa specijalizacijom za multimedijalne sisteme, odnosno računarski vid. Naslov magistarske teze, urađene u saradnji sa Filipsom, vrhunskim proizvođačem elektronskih uređaja, bio je “Mjerenje opisnih informacija u svrhu automatske analize vizuelnog sadržaja”. Pod mentorskim vođstvom prof. dr Arnolda Smeldersa, svjetski poznatog naučnika u oblasti analize vizuelnih informacija, 2006. započinje doktorske studije i rad na četvorogodišnjem istraživačkom projektu o automatskom mjerenju dubine u slici. Pasionirani je fotograf (www.science.uva.nl/~vnedovic).
Kotoranin Vladimir Nedović u inostranstvo se, kako kaže, zaputio prvenstveno zbog nestabilnih političkih i društvenih prilika u zemlji. Na odluku je uticalo i saznanje o tome da će njegove radne navike i potencijali drugdje biti mnogo više cijenjeni. Prvo Amerika, potom Holandija:
- S obzirom na to da sam otišao dosta mlad, i još akademski neostvaren, nisam se mnogo dvoumio, već sam u novom početku vidio veliki izazov i veliku šansu. Doduše, za takvu odluku najzaslužniji su moji roditelji, koji su uvijek stavljali naglasak na kvalitetno obrazovanje mog brata Srđana i mene, i bili spremni na razna odricanja da nam ga omoguće. Kasnije dobre ponude i priznanja sa raznih strana potvrdili su ispravnost ove odluke.
Odlaskom je prije svega proširio vidike, i na ličnom i na profesionalnom planu:
- Život u dvije strane države, mnoga putovanja, prijateljstvo i saradnja sa ljudima iz cijelog svijeta omogućili su mi da uporedim razna društvena uređenja, vrijednosne sisteme i odnos drugih nacija prema obrazovanju, odnosno radu. Uređen život i uvažavanje akademskih dostignuća u ovim državama motivisali su me da nastavim putanjom kojom sam krenuo, što na kraju omogućava ispunjenje na raznim planovima, i njihovo nadopunjavanje. Uopšte uzevši, čini se da kod nas nedostaje ono što je od krucijalnog značaja za razvoj svake države, a to je izgradnja slobodomislećih ljudi koji su sposobni za kritički osvrt na dešavanja u društvu. To je još jedna od važnih stvari koje sam naučio školovanjem u inostranstvu, gdje nikada nije bilo potrebno slijepo se pokoravati autoritetu.
Za vrijeme studija informatike na Floridi dobijao je stipendiju i razne nagrade za akademska dostignuća. Njegova se interesovanja tada usredsređuju na automatsku analizu digitalnih slika i videa, te učestvuje u nekoliko postdiplomskih projekata na tu temu. Kao student radi i u laboratoriji čuvenog pronalazača dr Vilijama E. Glena, na izradi kamera visoke rezolucije.
- Računarski vid podrazumijeva simuliranje funkcija koje očni vid i mozak koriste kad analiziraju i interpretiraju slike koje dopiru do očiju. Pretvaranje tih funkcija u programski jezik razumljiv računaru, kako bi ih računar koristio za automatsku analizu slika, čini srž moje struke. Primarna tri cilja koja me motivišu u radu jesu: fascinacija i entuzijazam za sticanje znanja; definisanje načina za predstavljanje vizuelnih informacija u računaru; osmišljavanje novih algoritama u svrhu automatske analize i razumijevanja slika.
Čvrsto je uvjeren da će rješenja ugrađena u svaki uređaj koji obrađuje informacije, simulirajući time ljudske funkcije istog tipa, na kraju konvergirati ka načinu na koji to čini ljudski mozak:
- Iz tog ugla, proces neprestanog usavršavanja tih rješenja (od strane ljudi) u stvari liči na proces biološke evolucije koja je dovela do razvoja ljudskog mozga.
Uz doktorske studije, sada je angažovan na četvorogodišnjem projektu pod pokroviteljstvom Filipsa, čiji su rezultati namijenjeni novoj generaciji televizora. To na ekrane u našim domovima treba da donese trodimenzionalnu sliku. Mada detalji u vezi s Filipsovim planovima za 3D televizore spadaju u povjerljive marketinške podatke, naš naučnik procjenjuje da automatska konverzija materijala iz dvije u tri dimenzije neće biti dovoljno usavršena još najmanje pet-šest godina:
- Televizori se možda mogu očekivati ranije, ali 3D kvalitet slike neće biti zadovoljavajući još neko vrijeme.
Promjene u obrazovnom sistemu Crne Gore prati donekle kroz medije, ali i preko majke Danice koja je profesorica matematike u kotorskoj gimnaziji. Smatra da bi državni univerzitet trebalo da ima drugačiju ulogu, i u svojoj prosvjetnoj misiji i u nauci:
- Ono što čujem o krupnim promjenama uglavnom mi daje razloge za zabrinutost, jer se čini da je kvalitet obrazovanja degradiran, kako otvaranjem mnogih kvaziobrazovnih institucija tako i primjenom Bolonjske deklaracije. Koliko sam upoznat sa Bolonjskom deklaracijom, reforma koju ona podrazumijeva odnosi se uglavnom na skraćenje i olakšanje studija. Takve su promjene možda bile potrebne u nekim zapadnim obrazovnim sistemima, ali smatram da je kod nas reforma morala biti usmjerena ka modernizaciji obrazovnih sredstava, smanjenju suve teorije i povećanju praktičnog rada, većem korišćenju interneta itd. Umjesto toga, bilo bi produktivnije i bolje uložiti sredstva u izgradnju kvalitetnog državnog univerziteta, gdje bi se skupljali potencijal i energija koji su sada rasuti na razne strane. Crna Gora je u svijetu nauke prisutna kroz istaknute pojedince, i to skoro isključivo kroz one koji nastupaju u ime stranih kompanija i univerziteta. S obzirom na veličinu države i broj stanovnika, ne može se ni očekivati neko zapaženo mjesto u naučnom svijetu, mada bi pravilna državna strategija i ulaganje u kvalitetan državni univerzitet poboljšali ovu šansu.
Dok ne bude tako, i ne pomišlja na povratak:
- Nakon eventualnog povratka, na sve načine zalagao bih se za još bolje mjesto nauke i obrazovanja u društvu, kao i za izgradnju mreže kontakata sa naučnim radnicima i institucijama u regionu i svijetu.
Dragan Batrićević
ALGORITMI KAO MOZAK
Od ogromnog broja kompleksnih funkcija koje obavlja mozak, struka mr Vladimira Nedovića bavi se simuliranjem vida, po evoluciji najmlađeg i najkompleksnijeg od svih čula:
- To je čulo koje dominira našom percepcijom i u svakom trenutku koristi 30-40% sveg kapaciteta mozga. Shodno tom ubjeđenju, vjerujem da bi kompjuterski algoritmi za analizu vizuelnog sadržaja trebalo da obrađuju slike vrlo slično mozgu. S druge strane, ljudski vid se generalno usavršio u interpretiranju slika prevashodno sa jednim ciljem: da procijeni koji je pokret najbolje napraviti u datom trenutku - da se izbjegne opasnost, ulovi plijen.... Dakle, koristiti model mozga ima najviše smisla ukoliko je svrha programa da oponaša način na koji neku funkciju obavljaju ljudi. U protivnom, bolja rješenja su možda moguća i svakako bi ih trebalo istražiti.